Prekrasne visoke zelene palme; više od stotinu vrsta cvijeća koje mirisom opija šumu; malo jezerce čija prekrasna blijedoplava boja dolazi do izražaja ljeskajući se na suncu... Cvrkut crvendaća, umjetnički pjev kolibrića, kreštanje dvaju papiga.. Sporo puzanje anakonde te međusobno zavađanje pitonke i pitona; pauci pletu visoke, guste mreže u koje će se potom skriti... Kako vjetar puše, čuje se šuštanje zelenog lišća, a poneke, koji već leže na tlu, za jelo upotrebljavaju mali crvići... To bi otprilike bila uobičajena situacija u Staroj Prašumi.. Žirafe sunčaju svoje duuuuge vratove, i smišljaju kako napakostiti onim slonovima zbog jučerašnje zezancije... Slonovi se na to ne obaziru, već svojim surlama upijaju vodu i spremaju se na igru... Naime, nedavno su rođena dva nova slonića, i slijedi njihovo upoznavanje s okolinom.
Tu su i prekrasni, maleni, ali jako otrovni škorpioni, Arach i Leia. Nepisano je pravilo da se njih mora slušati, jer bi onaj tko bi pokušao proturječiti bio strogo kažnjen... Ubodom... Samo mala kap otrova kojeg oni u svojim repovima kriju dovoljna je da ubije i velikog slona, a kamoli sitne crviće, gusjenice, zmijice i paukove... Zato se nitko nije usudio ni pomisliti nešto protiv njih, još manje to nekome reći, a kamoli škorpionima. Jednostavno, svakome je bilo i previše stalo do svog života da bi se njime poigravao izazivajući Leiu i Aracha.
No, iako su zajedno poznati kao ''duo škorpiona'', međusobno se baš i nisu slagali. Njihova netrepeljivost zapravo potječe još iz djetinjstva... Tada su se žestoko posvađali tijekom igre i odonda nisu progovorili ni riječi. Rasli su i dalje mrzeći jedan drugoga, još su im i roditelji budili takve osjećaje... Krenuli su i u isti razred, no to nije ništa promijenilo. I dalje su se ignorirali, potiho mrzili i smišljali način kako da najviše povrijede onog drugog. Tako je bilo za vrijeme cijelog nihovog školovanja, a i neko vrijeme nakon njega.
I onda se jednog naoko običnog ljetnog dana situacija naglo promijenila nabolje, za oboje...
U Prašumi je organizirana Ljetna zabava, omiljen tulum svih mladih životinja. Biraju se Miss i Mister ljeta, glazba je odlična, živa, društvo sređeno i raspoloženo za nova poznanstva, a odraslih nema ni blizu. To je jedina prilika za uživanje bez smetnje roditelja, jedina na koju mogu ići svi mladi, na kojoj ništa nije zabranjeno.
Cijeli dan prije zabave Leia je bila uzbuđena, ali i pomalo prestrašena, jer ipak, bio je to prvi put da sudjeluje u takvoj nekoj zabavi, a još su je izabrali i kao kandidatkinju za Missicu.
Ništa bolje nije bio ni Arach, iako je već par puta bio na tulumu. Već je bila uobičajena stvar da bude kandidat za Mistera, ali titulu nikad nije osvojio. Nije znao zašto se osjeća tako čudno.... Kao da je predviđao da će se nešto dogoditi...
Preostalo je još samo nekoliko sati do početka zabave, a Leia još nije bila načisto s tim što će odjenuti. Dvoumila se između crne ili crvene haljine.. Iako joj je majka savjetovala crnu, ona je htjela zabljesnuti, a crna joj se činila preslična njenom uobičajenom stilu odijevanja. Odlučila se za crvenu, i počela se sređivati... Za rep je svezala crvenu mašnicu, a kliješta obojila crvenim lakom. Na usne je stavila malo sjajila, pogledala se u ogledalo i pomislila kako je ''baš fora''...
„Crno ili crveno?“ pitao se Arach, odabirujući crno svečano odijelo. Smatrao je da mu dobro pristaje na inače svijetli oklop. Kliješta je namazao gelom, da upotpuni dojam, a na rep stavio piercing koji je koristio samo u svečanim prilikama. Ova je to definitivno bila, bio je spreman pobijediti konkurenciju i konačno osvojiti titulu Mistera. To su mu ostali često zamjerali, tu njegovu malo pretjeranu samouvjerenost. Neki su mu čak govorili i da je umišljen, no on sebe takvim nije smatrao. Volio se urediti, svidjeti drugima, i u tome nije vidio ništa loše.